Joe Rogan i Milo Yiannopoulos pričaju o koječemu

Dva osebujna lika vode spontani i inteligentni razgovor o raznim temama od feminizma do religije, homoseksualnosti, promiskuiteta, kultur(al)ne “ljevice” i “desnice”, klimatskim promjenama, “trolanju”, mainstream medijima, itd., a sve začinjeno zanimljivim i lucidnim, iako ne nužno i dobro argumentiranim, opaskama kako jednog, tako i drugog i dobrim humorom. Tri sata zanimljive rasprave “out of the box”:

joe-rogan-experience

O gluposti (Dietrich Bonhoeffer)

(Slijedi odlomak iz teksta čiji se neznatno veći dio nalazi na internetskom portalu Peščanik, odakle je odlomak i preuzet.)

george

S njemačkog preveo: Mario Kopić

“Da bismo znali kako s glupošću izaći na kraj, moramo nastojati shvatiti njenu suštinu. Jedno je sigurno, ona u suštini nije defekt intelekta, nego ljudskosti. Postoje ljudi izvanredno živahnog intelekta koji su glupi i ljudi veoma tromog intelekta koji su sve drugo prije nego glupi. To sa preneraženošću otkrivamo u nekim situacijama. Pri tome se manje dobiva utisak da bi glupost bila neki prirođeni defekt, nego, naprotiv, da u određenim prilikama ljudi postanu glupi, odnosno da se daju zaglupjeti. Opažamo, nadalje, da ljudi koji žive odvojeno i samotno rjeđe pokazuju taj defekt nego ljudi i grupe ljudi koji su skloni i osuđeni da žive u društvu. Tako se čini da je glupost možda manje psihološki, a više sociološki problem. Ona je posebna forma djelovanja povijesnih situacija na čovjeka, psihološka nuspojava određenih vanjskih prilika. Kad bolje promatramo stvar, opažamo da svaki jači razvoj vanjskih moći, bilo političke bilo religijske prirode, pogađa glupošću veliki broj ljudi. Čini se dapače da je to sociološko-psihološki zakon. Moć jednih ima potrebu za glupošću drugih. Pri tome se ne radi o tome da bi neke određene – dakle možda intelektualne – moći iznenada zakržljale i nestale, nego da po prejakim utiskom razvoja moći čovjek gubi svoju unutrašnju samostalnost te se – više ili manje nesvjesno – odriče vlastitog odnosa prema određenim životnim situacijama. To što je glupak često puta tvrdoglav, ne smije nas zavesti na pomisao da je on samostalan. Upravo u razgovoru osjećamo da uopće nemamo posla s njim samim, njim lično, nego s krilaticama i s parolama koje su njime ovladale. On je u nekom izgnanstvu, on je zaslijepljen, zlostavljen u svom vlastitom biću. Postavši tako bezvoljnim instrumentom, glupak će biti sposoban za zlo i u isto vrijeme nesposoban da prepozna zlo. Tu leži opasnost đavolske zloupotrebe. Tako će ljudi zauvijek moći biti osuđivani na propast.”

(Kurziv dodao – autor bloga “Dijalog”)

Izvornik:

Dietrich Bonhoeffer: “Von der Dummheit”. In: Nach zehn Jahren, Rechenschaft an der Wende zum Jahr 1943. In: Widerstand und Ergebung. Briefe und Aufzeichnungen aus der Haft, Christian-Kaiser-Verlag, achte Auflage, München 1958.

Prijevod objavljen na stranicama Peščanika 17.1.2011.

Maxwellov demon i informacija

O I n f o r m a c i j i : informacija u teoriji

CLAUDE E. SHANNON & WARREN WEAVER: The Mathematical Theory of Communication (1949)
JAMES GLEICK: Information: A History, a Theory, a Flood (2011) / Entropy and Its Demons

Fizičar James Clerk Maxwell osmislio je sljedeći misaoni eksperiment: iznad pregrade kutije s plinom zamislio je inteligentno biće, dovoljno malo da uoči koja mu molekula dolazi u susret (topla ili hladna) i odluči hoće li je pustiti u drugu stranu ili ne. Ubrzo je to zamišljeno biće dobilo naziv Maxwellov demon, a predmnijevamo i zbog čega: zbog svoje ‘demonske uloge’ u kršenju Drugog zakona termodinamike! Naime, svojim odlukama koju će molekulu pustiti a koju ne, biće bi bilo u prilici izravno utjecati na rast entropije zatvorenog sustava; još gore, moglo bi, ako bi to htjelo, prouzročiti i one slučajeve u kojima bi se ukupni prirast entropije smanjivao! Svojim inteligentnim uvidom u to koja mu molekula plina pristiže (hladna ili topla) moglo…

View original post 1,266 more words

Richard Rorty: epistemologija vs. hermeneutika

Richard Rorty
Richard Rorty

Rorty se ne boji onoga što Bernstein zove „kartezijanskim strahom“ (ili postoji nekakvo fundamentalno ograničenje ili smo suočeni s intelektualnim i moralnim kaosom). Filozofi koji „nadziru“ ili „utemeljuju“ čitavu kulturu, nestat će zajedno s idejom univerzalne sumjerljivosti, ali filozofija kao hermeneutika još uvijek će imati važnu ulogu, ulogu „sokratovskog posrednika“ među različitim diskursima. Od epistemološke sumjerljivosti filozofija bi trebala krenuti u smjeru hermeneutičke konverzacije. Hermeneutika ne pretpostavlja nikakvu zajedničku disciplinarnu matricu. Ona doživljava one koji imaju različite disciplinarne matrice i koji pripadaju različitim paradigmama ili konceptualnim shemama kao potencijalne partnere u interdisciplinarnom dijalogu. Hermeneutika nije potraga za nekim zajedničkim terenom, nego prije potraga za sporazumom ili bar produktivnim razmimoilaženjem. Nesumjerljivost nas ne sučeljava s nepremostivim komunikacijskim lomom. Rortyjeva je hermeneutika negdje između Gadamerova stapanja horizonata i Feyerabendove otvorene razmjene. Da bi što bolje objasnio razliku između epistemologije i hermeneutike, Rorty se koristi Oakeshottovom distinkcijom između universitas i societas. Za Oakeshotta universitas je grupa ujedinjena zajedničkim interesima i ciljevima, dok societas označuje znatno „labaviju“ grupu sačinjenu od osoba bez zajedničkih ciljeva i interesa, grupu pojedinaca koja dijeli samo temeljnu uljuđenost. Epistemologija je kao universitas, a hermeneutika snažno podsjeća na societas. Kultura shvaćena kao societas jest kultura shvaćena kao komunikacijsko društvo.”

Preuzeto iz knjige Zorana Kurelića “Liberalizam sa skeptičnim licem: Nesumjerljivost kao politički pojam”, Barbat , Zagreb, 2002., str. 145.

Filozofski teatar

Zagrebačka kulturna scena od 15. studenog će biti bogatija za jedan novi zanimljivi spoj, naime onaj filozofije i teatra, i to ni više ni manje nego u najvećem Hrvatskom narodnom kazalištu. Kulturni teatar otvara bugarsko-francuska filozofkinja Julia Kristeva, a uskoro se očekuje i režija i izvedba prvog dramskog teksta koji je svjetski poznati filozof, i u očima mnogih bête noire, Slavoj Žižek ikad napisao. Žižek i izvedba njegovog dramskog teksta pod nazivom “Antigona”, dolazak bračnog para Saskie Sassen i Richarda Sennetta (autora kultne knjige “Nestanak javnog čovjeka”) – zvuči definitivno zanimljivo. 🙂

http://www.forum.tm/vijesti/subverzija-u-hnk-ma-kakvi-svi-ste-pozvani-2455

 

 

Robert Bagarić: Odbljesci (izbor)

Izbor iz poezije u prozi mladog hrvatskog pisca, glazbenika i znanstvenika Roberta Bagarića.

radio gornji grad

10553602_742080579185787_3621792765233141807_n

1.

Kakopočeti?
Svakimkorakomsammoždabližeprovalijii – jošstrašnije –udaljenijiodsamogasebe.
Nerecinikomedasamcijelogsebesakriounjoj,anjuizgubio.

4.

Uzaludno je forsirati stvarnost da nam da cijelu sebe. Od previše života čovjek poludi, ili postane melankolik. Budi tu, kuda ćeš?, u bolji, veći svijet? Ne treba bježati. Najbliži si precima kad prihvatiš breme koje su ti prenijeli. Oplemeni zemlju po kojoj hodaš. Pomiješaj krv s prahom. Nikad nisi niti bio ništa drugo.

7.

Otišaosamdozvijezdainazad.Vratiosekući praznihruku.Nisammogaovjerovati…pauzvijezda

View original post 1,225 more words

Gary Hesketh – Create Myself

Predivna stvar koju sam maloprije otkrio i koju imam potrebe podijeliti s vama. 🙂

Create Myself

“I loath the fight but the fight loves me
Beautiful blisters the bark of this tree.
A punch in a kiss my life’s on one knee
Under this skin’s hardened harmony.

I would rather kiss the brink and smile
Using the best of my worst mile
Than lie in cold arms forever thinking,
“Could I have flown through this?”

I make myself — I break myself
Take some time unwrap this life
And recreate myself.
I make myself — I break myself
Take some time unwrap this life
I create myself.

Worn rubber hard ground,
Damaged skin life bound.
Dead fingers fumbling found
The next chance not to come around.

I waste my own time
This mind is doing fine
I won’t sell
Unmade memories.

I make myself — I break myself
Take some time unwrap this life
And rewrite myself.
I make myself — I break myself
Take some time unwrap this life
I create myself.

There are no clean skins here
These words were born old.
I’ll cast them out in tears
Then destroy the mould.
A shadow’s kicking inside,
I’ll starve it before it holds my heart.
Light up this mechanism, this blood machine.

I make myself — I break myself
Take some time unwrap this life
And recreate myself.
I make myself — I break myself
Take some time unwrap this life
I create myself.

I blew of both wings with one shot
Stapled my mouth I didn’t drop.
I ripped up my pride I still flew,
I am me through and through.

And I’ll smile through all this pain because it’s all so beautiful.”

Copyright © 2010 Gary Hesketh
All Rights Reserved.