Neil Postman o Mumfordovoj “filozofiji sata”

Image

S engleskog prevela: Andrea Štor

“Osobu koja čita knjigu, gleda televiziju ili gleda na sat obično ne zanima kako ti događaji organiziraju ili nadziru njegov um, a još ga manje zanima koju mu ideju o svijetu knjiga, televizija ili sat sugeriraju. No, ima ljudi koji su primijetili te stvari, osobito u naše vrijeme. Jedan je od važnijih među njima bio i Lewis Mumford. On nije jedan od onih koji na sat gledaju samo zato da bi saznali koliko je sati. Nije da njega ne zanima sadržaj sata, koji od prilike do prilike zanima svakoga, nego ga puno više zanima kako sat stvara ideju tog „od prilike do prilike“. On se bavi filozofijom sata, sata kao metafore, onim o čemu su nas vrlo malo naučili u školi, a urari još i manje. Mumford je zaključio da je „sat moćni mali stroj čiji su ‘proizvod’ sekunde i minute“. U stvaranju tog proizvoda, sat djeluje tako da odvaja vrijeme od događaja u ljudskom životu i na taj način pothranjuje vjeru u neovisan svijet matematički mjerljivih nizova. „Od prilike do prilike“ nije, dakle, božja zamisao, ni zamisao prirode. Riječ je o čovjeku koji sam sa sobo razgovara o stroju koji je sâm stvorio.

U sjajnoj knjizi pod naslovom Tehnika i civilizacija, Mumford nam pokazuje kako nas je početkom četrnaestog stoljeća sat pretvorio u čuvare vremena, zatim u one koji štede vrijeme, a danas već i u one, koji vremenu služe. Tijekom tog procesa zaboravili smo poštovati sunce i godišnja doba, jer autoritet prirode u svijetu sekundi i minuta prestaje vrijediti. Istina je, baš kao što Mumford kaže, da je s pronalaskom sata Vječnost prestala biti glavna mjerna jedinica i središte događanja u ljudskim životima. Premda se čini nevjerojatnim, upravo je neumoljivo otkucavanje sata vjerojatno više utjecalo na slabljenje prevlasti Boga, nego sve rasprave filozofa prosvjetiteljstva. Sat je uspostavio novi vid konverzacije između čovjeka i Boga, u kojoj Bog, izgleda, gubi. Možda je Mojsije trebao dodati još jednu zapovijed: „Ne stvaraj si mehaničke kopije vremena.“”

 

Preuzeto iz: Neil Postman, “Medij je metafora”, Zbornik trećeg programa hrvatskog radija, br. 47., Hrvatski radio, Zagreb, 1995., str. 214-5.

Dodatna napomena: “Medij je metafora” (“The Medium is the Metaphor”) je prvo poglavlje Postmanove knjige Amusing Ourselves to Death: Public Discourse in the Age of Show Business, prvi put objavljene 1985. godine. U navedenom broju Zbornika trećeg programa hrvatskog radija iz navedene Postmanove knjige na hrvatski jezik prevedeni su još i (vrlo kratak) predgovor i tri poglavlja (šesto, sedmo i jedanaesto, barem prema izdanju te knjige iz 2005. godine koju imam u posjedu; riječ je o dvadesetogodišnjoj ediciji s novim uvodom iz pera Andrewa Postmana): “Era show businessa”, ” ‘A sada ovo…’ ” i “Hakslijevo upozorenje”.