“Rorty se ne boji onoga što Bernstein zove „kartezijanskim strahom“ (ili postoji nekakvo fundamentalno ograničenje ili smo suočeni s intelektualnim i moralnim kaosom). Filozofi koji „nadziru“ ili „utemeljuju“ čitavu kulturu, nestat će zajedno s idejom univerzalne sumjerljivosti, ali filozofija kao hermeneutika još uvijek će imati važnu ulogu, ulogu „sokratovskog posrednika“ među različitim diskursima. Od epistemološke sumjerljivosti filozofija bi trebala krenuti u smjeru hermeneutičke konverzacije. Hermeneutika ne pretpostavlja nikakvu zajedničku disciplinarnu matricu. Ona doživljava one koji imaju različite disciplinarne matrice i koji pripadaju različitim paradigmama ili konceptualnim shemama kao potencijalne partnere u interdisciplinarnom dijalogu. Hermeneutika nije potraga za nekim zajedničkim terenom, nego prije potraga za sporazumom ili bar produktivnim razmimoilaženjem. Nesumjerljivost nas ne sučeljava s nepremostivim komunikacijskim lomom. Rortyjeva je hermeneutika negdje između Gadamerova stapanja horizonata i Feyerabendove otvorene razmjene. Da bi što bolje objasnio razliku između epistemologije i hermeneutike, Rorty se koristi Oakeshottovom distinkcijom između universitas i societas. Za Oakeshotta universitas je grupa ujedinjena zajedničkim interesima i ciljevima, dok societas označuje znatno „labaviju“ grupu sačinjenu od osoba bez zajedničkih ciljeva i interesa, grupu pojedinaca koja dijeli samo temeljnu uljuđenost. Epistemologija je kao universitas, a hermeneutika snažno podsjeća na societas. Kultura shvaćena kao societas jest kultura shvaćena kao komunikacijsko društvo.”
Preuzeto iz knjige Zorana Kurelića “Liberalizam sa skeptičnim licem: Nesumjerljivost kao politički pojam”, Barbat , Zagreb, 2002., str. 145.
Diálogos 