Kritika paranoičnog uma

Image

S engleskog preveo: Davor Katunarić; naslov – Davor Katunarić; izbor slike i glazbe (kao i u svakom drugom postu, osim ako nije drugačije napomenuto) – moja malenkost. Krenimo na tekst iz dolje navedene Žižekove knjige:

“Prisjetimo se jedinstvene figure Jamesa Jesusa Angletona, krajnjeg ratnika Hladnoga rata. Skoro dva desetljeća, do 1974., vodio je kontraobavještajni odjel CIA, sa zadatkom da otkrije krtice u vlastitim redovima. Angleton, karizmatska, vrlo idiosinkratična figura, visoko kulturan i obrazovan (osobni prijatelj T. S. Eliota, kojem čak fizički nalikuje), bio je sklon paranoji. Premisa njegovog djela je bilo apsolutno vjerovanje u tzv. Monster-Plot: veliku prevaru koordiniranu od tajnog odjela KGB-a, ”organizacije unutar organizacije”, čija je namjera bila prodrijeti i potpuno ovladati Zapadnom obavještajnom službom i tako dovesti do poraza Zapada. Zbog tog je razloga Angleton odbio praktički sve prebjege iz KGB-a koji su nudili neprocjenjivo vrijedne informacije kao lažne prebjege, a ponekad ih čak slao natrag u SSSR (gdje im je bilo suđeno i gdje su bili strijeljani, budući da se radilo o istinskim prebjezima). Konačni je ishod Angletonove vladavine bila totalna paraliza – ključno je to da u njegovo vrijeme nijedna krtica nije otkrivena i uhićena. Nije ni čudo da je Clare Petty, jedna od najviših dužnosnika u Angletonovom odjelu, dovela paranoju njenog šefa do svog logičnog samo-negirajućeg svršetka zaključivši, nakon duge i iscrpne istrage, da je Anatolij Golicin (ruski prebjeg s kojim se Angleton upustio u istniski folie a deux, podijeljeno ludilo) bio lažna a sam Angleton stvarna velika krtica koja je uspješno paralizirala američku anti-sovjetsku obavještajnu aktivnost.

U iskušenju smo postaviti pitanje: što ako je Angleton bio krtica koja opravdava svoju aktivnost traganjem za krticom? Što ako je pravi KGB-ov Monster-Plot bio sam projekt da se u igru ubaci zamisao o Monster-Plotu i time učini nepokretnim CIA i unaprijed neutraliziraju bilo koji budući prebjezi iz KGB-a? U oba slučaja, konačna prevara poprima izgled same istine: postojao je Monster-Plot (on je bio sama zamisao da Monster-Plot postoji); postojala je krtica u srcu CIA (sam Angleton).

U tome leži istina paranoičnog gledišta: ono samo je ona destruktivna zavjera protiv koje se bori.

Oštrina ovoga gledišta – i konačna osuda Angletonove paranoje – je u tome što uopće nije važno je li Angleton iskreno fanatično slijedio zamisao o Monster-Plotu ili je bio sovjetska krtica: u oba slučaja, rezultat je točno isti.”

Prevedeno s izvornika: Slavoj Žižek, How to read Lacan. W. W. Norton & Company, Inc., New York, 2007. Str. 20-1.

Komentar prevoditelja:

“Paradoks paranoje je da sama stvara upravo ono što nastoji izbjeći.”

Moj komentar:

Uistinu, u psihologiji i sociologiji imamo razvijen koncept takozvanog samoispunjujućeg proročanstva, koncept čiji su efekti dokazani u najrazličitijim područjima života. Tako u navedenim znanstvenim disciplinama, a posebice u psihologiji obrazovanja i sociologiji obrazovanja poznajemo i vrlo važan Pigmalionov učinak, kao i golemov učinak. Oba učinka su zapravo različite varijante samoispunjujućeg proročanstva.